Blago onom ko je musliman i ko je zadovoljan sa onim što mu je Allah podario

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je u Kur’anu: ”Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: ‘Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.”’ (El-Hudžurat, 17.)

Allah, dž.š., opskrbio je ljude neizmjernim blagodatima i Njegove blagodati se ne mogu izbrojati. Međutim, svaka blagodat koju posjedujemo na dunjaluku ima ograničenu korist, a nekada čak čovjek može posjedovati određene blagodati a da od njih nema nikakve koristi, kao što su mnogobrojna ukusna jela koja ljekar zabrani bolesniku zbog njegove bolesti, i sl.

Samo jedna blagodat koju nam je Milostivi Allah podario ima trajnu korist, odnosno, ona čovjeku koristi na ovome svijetu i na Ahiretu, a to je blagodat islama ili blagodat upute. I onaj ko prihvati islam i izvršava njegove propise onako kako je Allah naredio, on će postići korist na ovome svijetu i spas na Ahiretu.

U tom smislu je hadis koji prenosi Fudale ibn Ubejd, u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Blago onom ko je upućen u islam, ko ima samo onoliko koliko mu je neophodno od nafake i zadovoljan je sa onim što ima.” (Tirmizi)

A u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Spašen je onaj ko primi islam i ko bude opskrbljen sa neophodnom nafakom i bude zadovoljan sa onim što mu je Allah dao.” (Muslim)

Pa, ko želi lijep i sretan život neka zna da to ne može ostvariti bez islama i života u islamu, kao što dolazi u ajetu: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

Ako čovjek bude nagrađen za svoja dobra djela na Ahiretu, njegov vječni život bit će u Džennetu u kojem nema smrti, nema bolesti, nema tuge, nema brige i umora. To je vječni život koji je u znaku stalnog zdravlja, stalne sreće, stalne mladosti i užitka.

Ko je okusio slast i užitak u pokornosti Allahu činjenjem dobrih djela, on nije zaokupljen prolaznim strastima i užicima, a onaj ko nije kušao slast i užitak u pokornosti Allahu, on je izgubio i dunjalučku i ahiretsku sreću.

Onaj ko je spoznao vrijednost blagodati islama, on vrijeme koristi u ibadetu, dobrim djelima i traganju za korisnim znanjem, odnosno u onome što će mu donijeti ugled, ponos, radost i sreću na dunjaluku te spas i sreću na Ahiretu, bez obzira na njegovo porijeklo i društveni status.

Prenosi se od imama Zuhrija, r.a., da je rekao: ”Došao sam kod halife Abdul-Melika ibn Mervana, pa me je upitao: ‘Odakle dolaziš?’ Rekao sam: ‘Iz Mekke.’ Upitao je: ‘Ko je predvodnik učenih u Mekki?’ ‘Ata ibn Ebi Rebbah’, odgovorio sam. Abdul-Melik ibn Mervan, upitao je: ‘A je li on Arap ili oslobođeni rob?’ Rekao sam: ‘On je oslobođeni rob.’ ‘A ko je predvodnik učenih u Jemenu’, upitao je? ‘Tavus ibn Kejsan’, odgovorio sam. ‘Je li on Arap ili je oslobođeni rob?’, upitao je halifa Abdul-Melik? Rekao sam: ‘On je oslobođeni rob.’ Zatim je upitao: ‘A ko je predvodnik učenih u Egiptu?’ Odgovorio sam: ‘Jezid ibn Ebi Habib.’ Halifa je upitao: ‘A je li on Arap ili je oslobođeni rob?’ Rekao sam: ‘On je oslobođeni rob.’ ‘A ko je predvodnih učenih u Šamu?’, upitao je? ‘Mekhul’, odgovorio sam. Zatim je upitao: ‘Je li on Arap ili je oslobođeni rob?’ ‘On je oslobođeni rob kojeg je oslobodila žena iz plemena Huzejl’, odgovorio sam. Zatim je upitao: ‘A ko je predvodnik učenih u Džeziri?’ Rekao sam: ‘Mejmun ibn Mihran.’ Halifa Abdul-Melik, upitao je: ‘Je li on Arap ili je oslobođeni rob?’ ‘On je oslobođeni rob’, odgovorio sam. ‘Ko je predvodnik učenih u Horosanu’, upitao je halifa Abdul-Melik? ‘Dahak ibn Muzahim’, odgovorio sam. Zatim je upitao: ‘Je li on Arap ili je oslobođeni rob?’ Rekao sam: ‘On je oslobođeni rob.’

Zatim je upitao: ‘Ko je predvodnik učenih u Basri?’ Rekao sam: ‘Hasan ibn Ebi Hasan.’ Halifa je upitao: ‘Je li on Arap ili oslobođeni rob?’ Odgovorio sam: ‘On je oslobođeni rob.’ Zatim je ljutito upitao: ‘A ko je predvodnik učenih u Kufi?’ Rekao sam: ‘Ibrahim en-Neha’i.’ Upitao je: ‘A je li on Arap ili je oslobođeni rob?’ Rekao sam: ‘On je Arap.’ Tada je halifa Abdul-Melik rekao: ‘Sad si mi malo olakšao. Allaha mi, izgleda da će oslobođeni robovi postati predvodnici Arapa i da će držati hutbe sa minbera dok će Arapi sjediti ispod minbera u džamijama.’ Rekao sam: ‘Vođo pravovjernih, to je Allahova odredba; ko čuva Njegovu vjeru, On ga uzvisi, a ko je izda, Allah ga ponizi.”’

Stoga, imajmo uvijek na umu ovu veličanstvenu Allahovu blagodat, blagodat islama i upute pa čuvajmo ovu poklonjenu milost i blagodat kao zjenicu oka, jer nema veće patnje i stradalništva od života bez Allahove upute i bez svjetla islama.

Spominje se da je jedan učenjak naišao pored skupine dječaka koji su se igrali, a pored njih je sjedio jedan dječak i plakao. Učenjak je pomislio da dječak plače jer nema igračke koju imaju ostala djeca, pa mu je prišao i rekao: ”Sinko, hoćeš li da ti kupim igračku da se možeš igrati sa svojim drugovima?” Dječak je odgovorio: ”Ne plačem je zbog toga, već plačem što moji drugovi troše vrijeme u onome zbog čega nisu stvoreni i što ne slušaju riječi Uzvišenog Allaha: ”Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!” (El-Mu’minun, 115.-116.)

Saff